Često sam
razmišljao o tome kako bih volio da mi se nekako u mozgu formatira onaj dio u
kojem je pohranjeno slušanje Bijelog dugmeta i Indexa, koji su među prvim
bendovima od kojih se krenulo. Imam osjećaj da bih se oduševio njihovom muzikom
kada bih ih sada čuo po prvi put. Ovako, Dugme definitivno nemam više snage
pustiti, a Indexi tu i tamo mogu proći.
A onda
se, prije par godina, odnekud pojavila ova pjesma, a bio sam ubijeđen da sam
čuo apsolutno sve što su Indexi snimili. E sad, da li je do pjesme ili do tog osjećaja svježine, ali ovo je
ubjedljivo najbolje što su ikad izdali. Rijetko, vrlo rijetko se danas može
desiti da neku pjesmu slušam dvaput zaredom, a ova se vrtila i po 5-6 puta.
Nekako u isto
vrijeme otkrijem i ovaj biser. Čovječe, koja je to radost bila...
No comments:
Post a Comment