Jedno od skorašnjih prijatnih iznenađenja priredio mi je
bend od kojeg sam to teško mogao očekivati. Status Quo mi je godinama bio bend
kojem je ime najbolje opisivalo kompletan opus. Sa nekoliko ploča s kraja '70-ih
i početka '80-ih bio sam siguran da ako čuješ njihovih pet pjesama, isto ko da
si čuo 15 albuma. Otprilike maksimalno pet rifova se vrtilo na svim tim
albumima. Godinama sam zato izbjegavao potragu za cjelokupnom diskografijom. Sad
kad imam sve njihove albume znam da su među njima dva fenomenalna: Ma Kelly's
Greasy Spoon i Dog Of Two Head. Odličan hard blues koji ne zaostaje puno za Zeppelin, Free, Savoy Brown...
Junior's Wailing
Gerdundula
Someone's Learning
No comments:
Post a Comment