El Dumo ili Doomo?

Rijetko se može naići na tako lijepo odsviranu pjesmu sa nekoliko solaža između strofa i sa nevjerovatnom atmosferom stvorenom bojom gitare i ritam sekcijom kao što je El Dumo. Jednostavno, poželiš da se nikad ne završi, pa je onda ponavljaš i ponavljaš...

El Dumo

I onda, kad čuješ originalnu pjesmu, jednostavno ti više nijedna od njih nema onu draž.

El Doomo

Slučaj 2:

Život moj

In My Room

El Amor

Cowgirl in Ohio

The Best of Neil Young bi definitivno mogao biti jedan od najboljih best-ofova koji bi se mogao napraviti. Na nesreću, većina njegovih uradaka spada u onu tešku, mračnu stranu, vrlo tešku za slušati u većim količinama.

Ohio

Southern Man

Cowgirl In the Sand

Down By the River

Like a Hurricane

Finis status quo

Jedno od skorašnjih prijatnih iznenađenja priredio mi je bend od kojeg sam to teško mogao očekivati. Status Quo mi je godinama bio bend kojem je ime najbolje opisivalo kompletan opus. Sa nekoliko ploča s kraja '70-ih i početka '80-ih bio sam siguran da ako čuješ njihovih pet pjesama, isto ko da si čuo 15 albuma. Otprilike maksimalno pet rifova se vrtilo na svim tim albumima. Godinama sam zato izbjegavao potragu za cjelokupnom diskografijom. Sad kad imam sve njihove albume znam da su među njima dva fenomenalna: Ma Kelly's Greasy Spoon i Dog Of Two Head. Odličan hard blues koji ne zaostaje puno za Zeppelin, Free, Savoy Brown...

April, Spring, Summer And Wednesdays

Junior's Wailing

Gerdundula

Someone's Learning

Kippo meets Zappa

Moj prvi susret sa Zappom desio se '93. ili '94. Neki tip koji se zadesio u komšiluku usljed nemilih događaja tih dana donio je ploču Zoot Allures. Za Zappu sam ranije čuo da je "pravo dobar" ali ga nikad nisam imao priliku čuti.

Bila je to ljubav na prvo slušanje:
wind up working in a gas station

Na nju se nastavljala
black napkins

A sve je začinila
torture never stops

Danas u kolekciji imam 79 Zappinih albuma. Ipak, za slušanje većine njegovih djela čovjek mora biti u posebnom raspoloženju. Težak je, brate...

Skoro pa cijela priča o Wishbone Ash

Wishbone Ash je jedan od rijetkih bendova od kojih sam počinjao i kojim sam se na kraju vratio. Sada zauzima čvrsto drugo mjesto na mojoj rang listi najboljih bendova (naravno da nemam nikakvu listu, ali kada bih je pravio, Wishbone bi išao odmah iza Floyda).

 

Krenulo je od instrumentala Outward Bound, koji su Nadrealisti koristili kao muzičku podlogu u jednoj reklami na njihovoj prvoj audio kaseti ”Sve i svašta”. Album sa tom pjesmom ću kupiti snimljen na kaseti tek ’96.

Outward Bound 

Warrior je bio na kaseti snimljenoj na Saketovom sistemu koji se sastojao od pravo dobrog gramofona i deka (barem ga ja tako pamtim). Bilo je tu još i Uriah, Purple, Rainbow, Nazareth... Ploču ću kupiti 4-5 godina kasnije. Zanimljivo je da sam prvo preslušao B stranu i da sam vrlo teško prihvatio saznanje da to nije A strana, kad sam to uvidio par mjeseci kasnije. I danas mi početak The King Will Come zvuči puno bolje za otvaranje albuma nego Time Was. Ne mogu reći da mi je Argus najdraži Wishboneov album, ali kada bih morao izabrati samo jednu njihovu pjesmu, bila bi Warrior.

Warrior 

You See Red me automatski asocira na jednu crnu kasetu na kojoj je (mono) zvuk dolazio sa samo jednog kanala i na Nukijevu kućicu u kojoj je živio kad se oženio. Zvuk na toj kaseti je bio toliko lijep da ga se još uvijek sjećam sa nostalgijom.

You See Red

Live Dates Vol.2 je bila prva njihova ploča koju sam imao. Žuta, dupla i uživo! Preslušana milijardu puta. Sjećam se zvučnika na prozoru i rasprostriranja umilnog zvuka širom komšiluka.

F.U.B.B. 

Negdje ’94. ili ’95. dajdža Neko je poslao dvije kasete na koje je snimio dvije ploče koje je tek bio kupio – neki best-ofovi Wishbonea i Zeppelina. Sjećam se da su visoki tonovi bili skoro neprijatno izraženi. Tad sam, između ostalih, prvi put čuo i Sorrel, Ballad of the Beacon, Errors of My Ways…

Sorrel

Kad sam Nukiju snimio Lady Jay, insistirao je da je to najbolja pjesma koju je ikad čuo. :)

Lady Jay

Nakon što su se godinama sakupljale ploče, kasete, CD-ovi, MP3 kolekcije, pa se sakupili “svi” mogući i nemogući studijski i live albumi i kompilacije slijedi najljepši mogući šok: naletim na neobjavljeni snimak prvog albuma, koji je iz nekog razloga bio nedovoljno dobar da bi ga kao takvog objavili (???!!!). I na njemu pronađem nisku bisera:

Roads Of Day To Day 

Alone 

Joshua 

Drugi način

Sjećam se dana kad sam kupio ovu ploču. Imala je jako dobro urađen omot. Mogao se raširiti i na unutrašnjim stranama bile su vrlo simpatične fotografije i tekstovi pjesama. Tako se ja, u autobusu od škole do kuće, divim omotu, stihovima i ploči uopšte, i istovremeno izazivam opšte čuđenje okolice. I jedva čekam da dođem kući.

Kod kuće - spektakl! Kako i ne bi, kad se ovaj album mora uvrstiti u svaki izbor najboljih albuma yu rocka. 

Lile su kiše 

Ovaj instrumental su puštali na BBC4, pa je automatski Drugi način postao najpoznatiji i najtraženiji yu prog band:

Žuti list

A Nice Pair

Prva ploča Floyda koju sam slušao zvala se A Nice Pair. Tad to nisam znao, ali to je zapravo bilo izdanje sa prva dva albuma u jednom omotu. Isto tako, nisam znao da je omot albuma cenzurisan. Takođe, nije mi bilo jasno zašto dajdža Nuki stalno govori da nema bolje grupe od Pink Floyd, jer ploča mi se nije baš puno sviđala. Danas i sam tvrdim da je Pink Floyd najbolja grupa koju sam slušao, a još uvijek mi se prva dva albuma ne sviđaju. Ipak za mene pravi Floyd počinje tamo gdje prestaje Barrettov uticaj. Sorry Syd.

"naš" omot

originalni omot

Let There Be More Light 

Pjesme sa planine

Koji još muzičar u Jugoslaviji je doživio tako malo uspjeha za tako kvalitetan rad kao Drago Mlinarec? Album Pjesme sa planine definitivno zaslužuje čistu desetku, a ni ostali ne zaostaju puno.

Ovu ploču sam dobio '94. ili '95. Jedino što sam do tada znao o njemu bio je Osmijeh sa albuma Legende YU rocka. Uticaj Floyda je više nego evidentan, što nikako ne može biti loša stvar. Zato sam se potrudio da su sada svi albumi u kolekciji. :)

Pjesme sa planine 

Otac i sin 

Dijete zvijezda

Samba jednoj ženi

Dugo smo moj drug Ivica i ja vodili raspravu o tome koji je najbolji instrumental svih vremena (ah, te besmislene pretenciozne žučne tinejdžerske rasprave; preslušaš uvrh glave par stotina albuma i lafo biraš najbolji album svih vremena, najboljeg gitaristu svih vremena, najbolju pjesmu svih vremena...) :)

Uglavnom, moj tadašnji kandidat bila je

Samba pa ti 

... dok je Ivica (inače, jako tvrdoglavo) insistirao na

Jednoj ženi

Eh, da se sad povede rasprava o tome, imao bih ja pregršt jačih kandidata... :)

Potraga za noćnim susretom

Bila je jedna crvena kaseta bez ikakve naljepnice, posuđena na kratko slušanje, a sve što sam znao o muzici na njoj je bilo da su to Indexi. Kaseta se zadržala kod mene prekratko da bi se tekstovi pjesmama naučili napamet, što je bila uobičajena procedura. Preslušavanjem silnog broja pjesama Indexa narednih godina raslo je nezadovoljstvo što nikako da naletim na 'one' pjesme, koje su stvorile u podsvijesti taj utisak nečega fantastičnog, potpuno drugačijeg. Par stihova koji su mi se urezali u mozak nisu bili od velike koristi u potrazi za 'onim' pjesmama. Dvadesetak godina kasnije, slijedi otkriće: album je zapravo Davorinov solo projekat - Davor & Indexi: Svaka je ljubav ista (osim one prave). 

 

Dvije pjesme koje su mi se vrzmale po glavi sve one godine su

Noćni susret i

Tvoje opasne igre

Jedna od onih koje nisam zapamtio na prvu, a kasnije su me oduševile je i ova:

Danas plače prvi put

A onda spektakl!

Često sam razmišljao o tome kako bih volio da mi se nekako u mozgu formatira onaj dio u kojem je pohranjeno slušanje Bijelog dugmeta i Indexa, koji su među prvim bendovima od kojih se krenulo. Imam osjećaj da bih se oduševio njihovom muzikom kada bih ih sada čuo po prvi put. Ovako, Dugme definitivno nemam više snage pustiti, a Indexi tu i tamo mogu proći.

A onda se, prije par godina, odnekud pojavila ova pjesma, a bio sam ubijeđen da sam čuo apsolutno sve što su Indexi snimili. E sad, da li je do pjesme ili do tog osjećaja svježine, ali ovo je ubjedljivo najbolje što su ikad izdali. Rijetko, vrlo rijetko se danas može desiti da neku pjesmu slušam dvaput zaredom, a ova se vrtila i po 5-6 puta.

I mi i nas dvoje 

Nekako u isto vrijeme otkrijem i ovaj biser. Čovječe, koja je to radost bila...

Spali svoja sećanja

Prvo uzlijetanje

Kad sam prvi put čuo ovu pjesmu, osjetio sam nešto što prije toga nikada nisam. Kasnije je to već postala malo češća pojava. Doduše, sve rjeđa, nažalost.

Love Me Do

Azra & Betty

Bila je jedna siva kaseta (šezdesetka) sa nekoliko pjesama probranih sa Filigranskih pločnika. Snimak je bio nekako specifično tup, a ta muzika i tekstovi su mi nekako posebno sjedali. Tada se oko Pločnika stvorio nevjerovatno prijatan osjećaj koji nije izblijedio ni do danas. To mi je još uvijek jedan od najdražih albuma u historiji rock’n’rolla. Godinama nakon toga, pokušavao sam pronaći stil, bend, muzičara kojeg je Štulić kopirao u tom zvuku, i moram priznati da nakon hiljada i hiljada preslušanih albuma nisam pronašao ništa slično.

Pošto je peder Džoni sklonio svaku pjesmu sa Pločnika koja se mogla čuti na internetu, postavit ću link na pjesmu koja je popunila prostor na toj kaseti zajedno sa AC-DC od Sweet. Tad mi je Black Betty zvučala ‘nako... simpatično. A kad je uho sazrelo nekoliko godina kasnije, bilo je jasno da je to jedan od najboljih riffova ikad odsviranih.

Black Betty 

In the beginning...

Teško je precizno utvrditi kad tačno sam počeo slušati rock - otprilike negdje u šestom ili sedmom osnovne, što bi značilo prije skoro trideset godina. Ipak, skoro pa sigurno smijem ustvrditi da znam koje su bile prve tri ploče koje sam donio na slušanje od dajdže Nukija. „Bilo je to dobro vrijeme...” Ono kad istu ploču prevrćeš po nekoliko stotina puta. :)

  

Na prvom albumu Dire Straitsa odmah se (logično) isticala Sultans of Swing. Nekoliko godina kasnije shvatit ću da je ta pjesma zapravo zaštitni znak benda.

Sultans Of Swing 

Sa albuma Eliminator, i danas kao i tada najbolja mi je I Need You Tonight.

I Need You Tonight

Sjećam se da mi je ova pjesma bila veoma draga i da sam je jako volio pjevati, mada nisam imao pojma kako riječi idu. Tad sam se intenzivno počeo zanimati za engleski jezik, a zadnjih dvadeset godina to mi je životni put.

Ain't Gonna Cry No More