America je jedan od nekoliko bendova koji su na prvo slušanje zvučali tako dobro i obećavali toliko puno, a na kraju se pretvorili u jedno veliko razočarenje.
Početkom devedesetih na nekoj lokalnoj televiziji prikazano je par klipova za njihovog živog nastupa u njemačkom Musikladenu. Tih par (probranih) pjesama je zvučalo sjajno, tipovi su djelovali vrlo moćno smjenjujući se na mikrofonima i instrumentima. Očigledno su podsjećali na Crosby, Stills, Nash & Young, i to onu njihovu najbolju (električnu) stranu. Čak se tu i tamo nazirao i Wishbone Ash. Ipak, ushićenje zbog kupovine njihove kompletne kolekcije u mp3 vrlo brzo se razvodnilo i pretvorilo u veliko razočarenje. 99% pjesama na svim albumima je u stilu najdosadnije (akustične) strane CSN&Y, Simon & Garfunkela i sličnih američkih narodnjaka.
Ovako je to izgledalo i zvučalo na prvu:
Sandman (iz nekog razloga ove stvari nema među ostalima sa
Musikladen na YT, a odlično se sjećam da je bila; vjerovatno je išla odmah
poslije Green Monkey, gdje se ovaj snimak završava)
Da sam imao prilku pogledati cijeli snimak, možda bih stekao pravi utisak (mada ovdje zvuče puno "konkretnije" vjerovatno zbog velikog broja članova, kojih inače nema na studijskim albumima):
