Thin Lizzy je jedna od svega nekoliko grupa koje su bile među prvima koje sam slušao na samom početku svoje rokerske karijere, a još uvijek su mi među najdražim grupama.
Počelo se sa ovim albumima:
Kao i većina ploča iz te najranije faze, posudio sam ih od dajdže. Nisam siguran jesam li ih donio istovremeno, ili je neka bila "prva". (Možda je čak
Chinatown prvo došla kao kaseta, a nešto kasnije kao ploča.) U svakom slučaju, bila je to ljubav na prvo slušanje. Lynottov glas mi je sjeo na prvu i - za razliku od mnogih drugih - nikad mi nije postao mrzak. Naprotiv.
Ono po čemu još pamtim ove dvije ploče su njihovi omoti. Pošto sam se u toba bavio crtanjem, a naročito nekoliko godina kasnije, obje ove slike sam vjerno precrtao.
Black Rose još uvijek visi negdje u nekom prastarom staklenom okviru, a
Chinatown se izgubila bez traga, kao i mnogi drugi crteži iz tog vremena. Prijatelj koji se amaterski bavio slikanjem rekao mi je da nisam normalan kad je vidio koliko sam vremena i truda uložio na crtanje zmajeve ljušture.
Ove su mi najlakše legle:
With Love
Sarah
Black Rose
Sugar Blues
Didn't I
Najbolju stranu benda sam otkrio nešto kasnije.
